Pamćenje i usmene priče

Sadržaj predmeta

Pamćenje kao umijeće. (F. Amelia Yates). Pamćenje u usmenom (slike i formule, statično i dinamično, reprodukcija i kreacija (M. Parry, A. Lord, formule).

Koncept kolektivnog pamćenja (M. Halbwachs), pamćenje mjesta (P. Nora). Razlikovanje individualnog pamćenja (postupci i proces usvajanja i ponovljive upotrebe određenog sadržaja) i kolektivnog pamćenja (nastojanje zajednice na ustanovljivanju i zadržavanju određenih sadržaja). Razlikovanje individualnog i kolektivnog sjećanja (uspomene pojedinca ili zajednice).

Razlikovanje  komunikacijskog i kulturnog pamćenja (J. Assmann) kao dva tipa pamćenja, od kojih prvi (komunikacijsko) obuhvaća sjećanja koja se odnose na blisku prošlost, pripada grupi, difuzno je i  osigurano je uglavnom prenošenim iskustvom kroz tri – četiri generacije kao modus biografskog sjećanja;  drugi tip pamćenja, kulturno: uključuje usmjerenost na čvrsta uporišta prošlosti, simboličke figure uz koje se sjećanje veže, odlikuje ga ritualiziranost i ceremonijalna komunikacija,  diferencirane je strukture sa specijalnim prenositeljima.

Analiza različitih usmenih žanrova iz perspektive razlikovanja komunikacijskog i kulturnog pamćenja (bajke, predaje, autobiografske priče, priče iz života). Koliko je žanr vrsta kulturnog pamćenja, tko su specijalizirani prenositelji i za koje su žanrove bitni (protagonisti/usmjeravatelji).

Analiza grupe, tko je grupa u prenošenju priče, koji identititet uspostavlja i odnosu na koju zajednicu, strategije uspostavljanja identiteta zajednice (horizontalno i vertikalno), u odnosu na službene naracije i u otporu prema njima. Komunikacijski aspekt usmenih priča kao uspostavljenje kohezivnih veza među članovima zajednice, genealoški katalozi u 'autentičnim' kazivačkim situacijama i njihov  izostanak u istraživačkim situacijama. Oblikovanje teksta priča za članove zajednice i za istraživače.

Analiza 'pamtilačkih točki' koje opstaju i kad se okvir u kojem su činile sliku izgubi. Mikrokontekstulna upućenost i pamćenje.

Uvjeti zaboravljanja i pamćenja. Povratni utjecaj istraživanja na pamćenje, na status pojedinih žanrova i pojedinih tema i motiva priča. Pamćenje usmenih priča u pisanoj kulturi.

Analiza će se usredotočiti na usmene priče zapisane u monografijama (M. Lang, J. Lovretić, D. Ivanišević) terenskih istraživanja nositeljice kolegija te terenskih istraživanja polaznika kolegija.

Opis predmeta

Kolegij će se baviti različitim teorijskim pristupima pamćenju i sjećanju, individualnom i kolektivnom, komunikacijskom i kulturnom  te načinima pamćenja u okviru  usmenih priča: pamćenje žanra na formalnom planu, pamćenje određenih 'pamtilačkih točki' na sadržajnom planu, zatim koji oblici tog pamćenja su važni za zajednicu (uvjetno, primarnu: onu u kojoj se priče pripovijedaju i, uvjetno, sekundarnu, istraživačku, akademsku: onu u kojoj se priče intepretiraju.

Ciljevi  predmeta

Upoznati poslijediplomande s  različitim teorijskim pristupima pamćenju i sjećanju u okviru različitih disciplina (sociologija, etnologija, antropologija, znanost o književnosti). Uspostaviti razlike individualnog i kolektivnog pamćenja i sjećanja, komunikacijskog i kulturnog na razini mehanizama oblikovanja i prenošenja usmenih priča (fikcionalnih i nefikcionalnih: od tradicionalnih usmenih žanrova do priča iz života). Analizirati različite oblike pamtilačkih zajednica: obiteljska zajednica, lokalna zajednica, akademska zajednica, društvo. Detektirati strategije pamćenja kao kohezivne elemente tih zajednica i kao strategije otpora 'službenim' naracijama. Analizirati učinak oblikovanja teksta na pamćenje i razlikovati žanrove usmenih priča u odnosu na segmente komunikacijskog i kulturnog pamćenja te uočiti mehanizme zaborava  na razini usmenoproznih žanrova i u okviru njihova sadržaja (tema, motiva i sl.)

Očekivani ishodi

Poslijediplomandi će moći definirati i objasniti različite objasnidbene koncepte pamćenja i sjećanja,  primijeniti te koncepte u analizi usmenih priča na tekstualnoj, izvedbenoj i kontekstualnoj razini. Analizirati  žanrove usmenih priča iz perspektive komunikacijskog i kulturnog pamćenja. Objasniti mehanizme pamćenja i zaborava na razini predložaka usmenih priča u obiteljskim zajednicama, lokalnim zajednicama i širem društvu.

Literatura

Obvezna literatura

• Bošković-Stulli, Maja. ²2006. Priče i pričanje. Stoljeća hrvatske usmene proze, Zagreb: Matica hrvatska.
• Connerton, Paul. 2004. Kako se društva sjećaju. Zagreb:  Izdanja Antibarbarus.
• Lacmann, Renate. 2002. Phantsia / Memoria / Rhetorica. Zagreb: Matica hrvatska.
• Lang, Milan. 1992. Samobor: Narodni život i običaji. Zagreb, Samobor.
• Lovretić, Josip. 1990. Otok. Vinkovci: Kulturno.informativni centar „Privlačica“.
• Marks, Ljiljana. 2000. Vekivečni Zagreb: Zagrebačke priče i predaje. Zagreb: AGM
• Yates, Frances. 2011. Umijeće pamćenja. Zagreb: Jesenski i Turk.

Izborna literatura:

• Bertoša, Miroslav. 2002. Izazovi povijesnog zanata: Lokalna povijest i sveopći modeli. Zagreb: Antibarbarus.
• Božanić, Joško. 1992. Komiške facende: Poetika i stilistika usmene nefikcionalne priče Komiže. Split: Književni krug Split.
• Jambrešić Kirin, Renata. 2008. Dom i svijet: O ženskoj kulturi pamćenja. Zagreb: Centar za ženske studije.
• Marković, Jelena. 2012. Pričanja o djetinjstvu: Život priča u svakodnevoj komunikaciji. Zagreb: Institut za etnologiju i folklorstiku.
• Marks, Ljiljana. 2004. Ban Josip Jelačić u hrvatskim usmenim predajama: između povijesti mita. Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku 41/1. 7 – 21.