Nacionalne filologije i slavistika

Sadržaj predmeta

Hrvatske nacionalne pismovne kulture. Glagoljska baština. Filološka struktura. Slavenska pisma. Jezik staroslavenske redakcije. Hrvatski kao slavenski jezik.

Opis predmeta

Dva segmenta glagoljske baštine imaju dominantnu filološku dimenziju: složenost jezika kojom su glagoljički tekstovi pisani (hrvatska redakcija staroslavenskog jezika, hibridni hrvatsko-staroslavenski jezik, te hrvatski „narodni“ idiomi), te karakteristična tropismenost (glagoljica, ćirilica, latinica). Pored motrenja posebnosti svih hrvatskih jezičnih idioma, posebice u kontekstu južnoslavenske srednjovjekovne raznolikosti, osobita će se pozornost usmjeriti na karakteristične pismovne inačice – ustavnu (uglatu) glagoljice, te zapadnu (hrvatsku) ćirilicu. Obje inačice iskazuje jasne razvojne i funkcionalne posebnosti u odnosu na sve druge (južno)slavenske pismovne sredine. U okviru predmeta osobito će se razvijati osjetljivost na razumijevanje tzv. „kulturnih krugova“ u okvirima se razvija srednjovjekovna pismenost na našim prostorima, i na probleme koji izviru iz (ne)opravdanih potreba da se imenuju isključivim nacionalnim imenom. Kontekst latiničke pismenosti, pitanje regionalnih jezičnih i pismovnih standardizacija, također će se suprotstaviti stanju u ostalih slavenskih naroda, posebice onih s kojima se u srednjem vijeku komuniciralo.

Ciljevi predmeta

Ovom je predmetu osnovna namjera da studente upozna s južnoslavističkim i uopće slavističkim kontekstom hrvatske nacionalne pismovne kulture, ponajprije u njegovoj srednjovjekovnoj dionici koja je i najprepoznatljivija po svojoj glagoljskoj baštini. Krajnji je cilj kolegija jasno predočiti studentima osnovne sastavnice (slavenska pisma, jezik staroslavenske redakcije, hrvatski kao slavenski jezik) po kojoj se kroatistika kao nacionalna filologija uklapa u slavističke okvire.

Očekivani ishodi

Student će se temeljem kritičkog prikaza rasprava o hrvatskoj nacionalnoj filologiji, predočenih na kolegiju, moći snalaziti u širim slavističkim filološkim krugovima. Metode kojima su ovladali u kolegiju moći će iskoristiti u novim kontekstima, prije svega u općeslavističkom i šire, komparativnoslavističkom kontekstu.

Literatura

Obvezna

• Eckhardt, Thorvi. 1989. Azbuka. Beč
• Fučić, Branko. 1997. Hrvatski glagoljski i ćirilski natpisi. Hrvatska i Europa 1. Ur. Supičić, Ivan. Zagreb: HAZU – AGM. 259-284
• Hercigonja, Eduard. 1997. Glagoljaštvo i glagolizam. Hrvatska i Europa 1. Ur. Supičić, Ivan. Zagreb: HAZU – AGM. 369-400
• Hercigonja, Eduard. 2000. Glagoljaštvo u razvijenom srednjovjekovlju. Hrvatska i Europa 2. Ur. Hercigonja, Eduard. Zagreb: HAZU – AGM.169-226
• Žagar, Mateo. 2013. Uvod u glagoljsku paleografiju 1. Zagreb: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje.
• Katičić, Radoslav. 2013. Hrvatski jezik. Zagreb: Školska knjiga.

Izborna

• Damjanović, Stjepan. 1995. Jazik otačaski. Zagreb: Matica hrvatska.
• Damjanović, Stjepan. 2008. Jezik hrvatskih glagoljaša. Zagreb: Matica hrvatska.
• Hercigonja, Eduard. 2006. Tropismena i trojezična kultura hrvatskoga srednjovjekovlja. Zagreb: Matica hrvatska.
• Bičanić, Ante. 2009. Povijest hrvatskoga jezika 1. Zagreb: Društvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica.
• Bičanić, Ante. 2011. Povijest hrvatskoga jezika 2. Zagreb: Društvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica.
• Bičanić, Ante. 2013. Povijest hrvatskoga jezika 3. Zagreb: Društvo za promicanje hrvatske kulture i znanosti Croatica.